
Istorija tamjana ar. بخور seže u pradavna vremena kada je čovek, nadražen mirisima otkrivao njegova magična i lekovita svojstva.
Tamjan je kroz dugu istoriju cenjen kao zlato,a njegov izvor čuvao se kao velika tajna.
Vekovima su Arapi imali monopol za trgovinu tamjanom.
Postojao je put tamjana, poput puta svile i gradovi poput Petre bogatili su se zahvaljujući tome.
Kad se Isus rodio došli su tri mudraca da mu se poklone i doneli su darove: zlato, tamjan i smirnu.
Put tamjana bio je veoma važan za trgovinu i obuhvatao je mrežu koja je povezivala mediteranski svet sa južnim i istočnim izvorištima tamjana, koji su se protezali od mediteranskih luka preko Levanta i Egipta
kroz severnu Afriku i Arabiju sve do Indije. Trgovina tamjanom od Južne Arabije do Mediterana je cvetala između otprilike 7. veka p. n. e. pa sve do 2. veka.
U drevnom periodu, čini se da su Južna Arabija i Afrički rog bili glavni dobavljači tamjana, dok je u modernom vremenu trgovački centar smešten u Jemenu i Omanu.
Važnost tamjana se ogleda i kroz freske koje datiraju oko 1500. godine pre nove ere i svedoče o putovanju flote koju je Egipatska kraljica poslala u zemlju Punta.
Na njima prikazano je pet brodova, sa visokim gomilama blaga, a jedan od njih pokazuje 31 malo drvo tamjana koje se prevozi na brodu.
Stari Egipćani bili su fascinirani njime. Koristili su ga u religijskim obredima i procesu balzamiranja mrtvi.
No, koristili su ga i u medicini za pospešivanje isceljenja povreda,u kozmetici, a perle od tamjana imale su ulogu jačanje duha i razuma.